Drevni Egipat
Hor-Aha
Heteferes I.
Nefermaat i Itet
Rahotep i Nofret
Hemiunu
Stara Kina
Dinastija Xia (na engleskom)
Polinezija
Maori

Ašera

Ašera

Tri velike monoteističke religije — židovstvo, kršćanstvo i islam — temelje se na vjerovanju u postojanje jednog božanstva, koje je znano kao Jahve, Alah ili jednostavno Bog. U kršćanstvu je Bog samo jedan, ali postoje tri božanske osobe; takvo što se u islamu smatra velikim grijehom (širk). Biblija i Kuran spominju Boga kao svemoguće, sveznajuće i besmrtno biće, koje je jedino dostojno štovanja. Politeizam — vjerovanje u postojanje više bogova — nespojiv je s tim trima religijama.

U samoj je Bibliji spomenuto mnogo puta kako su drevni Izraelci teško prihvaćali postojanje jednog boga. Boga Jahvu Biblija ne predstavlja na svakom mjestu kao jedino božanstvo, a arheološki dokazi upućuju na to da je u Izraelu zapravo vladao politeizam.

2011. godine profesorica Francesca Stavrakopoulou pojavila se u dokumentarnoj seriji Bible's Buried Secrets, gdje je govorila o Ašeri, božici koja se spominje u Bibliji, a znana je i iz drugih izvora. Prof. Stavrakopoulou predstavila ju je kao Jahvinu ženu, predstavivši također i neke dokaze koji idu u prilog njezinoj teoriji.
Sama Francesca je ateist s velikim poštovanjem prema religiji.

Božica Ašera, koju su Akađani zvali Ashratu, a Hetiti Ashertu ili Asherdus, božica je majka poštovana kao davateljica života. Mnogo je starih Semita štovalo ovo božanstvo, osobito žene, koje su Ašeru uglavnom molile da im daruje dovoljno mlijeka za dojenje djece. U Ugaritu je nazivana ʼAṯirat.
Njezin je muž bio Anu (za Sumerane) ili El (za narod Ugarita).1

Ašera

Prema vjerovanju ljudi koji su živjeli u Ugaritu, ʼAṯirat i El imaju 70 sinova. Ona sama je ponekad zvana Elat, „božica“ (ime njezina muž jednostavno znači „bog“).

Hetiti su Ašerina muža zvali Elkunirsa („El, stvoritelj Zemlje“). I dok su ljudi Ugarita dali Ašeri i Elu 70 sinova, Hetiti su svom božanskom paru nadodali još djece, vjerujući da imaju 77 ili 88 sinova, što i ne čudi, budući da su Ašera i Elkunirsa bili bogovi ženske, odnosno muške plodnosti.2

Kralj Abdi-Aširta, vladar Amurrua, bio je u sukobu s kraljem Biblosa Rib-Haddom. Abdi-Aširta je bio nazvan po Ašeri,3 a Rib-Hadda je u svojim pismima spomenuo Ba‘alat Gebal, što je možda još jedno ime za Ašeru.3 Aziru, sin Abdi-Aširte, zarobio je Rib-Haddu.

Između 10. stoljeća prije Krista i oko 597. god. prije Krista, kad su kralj Jojakin i još neki Hebreji odvedeni u babilonsko ropstvo, u Izraelu se štovalo mnogo bogova. Bogovi koji su najviše štovani bili su Jahve i Baal. Prof. Stavrakopoulou izjavila je da je i Ašera bila dio panteona Izraelaca.


Mogući prikaz Jahve

Baal

Spomenuto je u Knjizi o Sucima kako su Izraelci pali u ruke Kušana Rišatajima, kralja Edoma, a razlog je bio:

„Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama.“

Riječi „baali“ i „aštarte“ označavaju kipove boga Baala i božice Aštarte, koja se ponekad poistovjećuje sa Ašerom. Egipćani su ju vjenčali za boga Seta, pretvorivši ju u kćer boga Sunca.

Moguće je da se u gornjem navodu, uzetom iz trećeg poglavlja knjige, zapravo radi o Ašeri. U šestom poglavlju Gideon dobiva sljedeću naredbu:

„Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Ašere što ih u gaju nasiječeš.“

Gideon je to napravio i prozvali su ga Jerubaal jer je razorio Baalov žrtvenik; to je bio dio Jahvine zapovijedi.

U Knjizi o Sucima Ašera nije spomenuta kao Jahvina žena, ali je u nekoj vezi s njim i Baalom. U glavama Baalovih i Jahvinih vjernika, ta se dvojica bogova neprestano bore, a Ašera bi mogla biti razlog – obojica ju žele za božansku družicu.

U Knjizi Izlaska i Ponovljenom zakonu, Jahve upozorava Izraelce na narode koji su politeisti. Jahvina je uputa glede postupanja s vjerovanjima Hetita, Girgašana, Perižana, Hivijaca, Kanaanaca, Amorejaca i Jebusejaca sljedeća:

„Nego ovako učinite prema njima: porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove ašere počupajte a njihove kumire spalite.“

„Porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.“

„Ne postavljaj ašere ni od kakva drveta oko žrtvenika Jahve, Boga svoga, koji podigneš; i ne podiži stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.“


Posvećene su bludnice bile
dio Ašerina kulta;
one su za Ašeru šivale haljine (2 Kr 23,7).

Prema prof. Stavrakopoulou, Ašera je u Izraelu bila štovana kao velika majka, Jahvina supruga i kraljica neba, a nakon babilonskog ropstva svećenici su stubokom izmijenili Bibliju, uklonivši sve prikaze Ašere kao božice ili Jahvine žene, pretvorivši ju u nežive predmete, statue koje su štovane kao idoli. Ondje gdje nije bilo moguće ukloniti Ašeru, ona je prikazana negativno, a u Jahvina je usta stavljena i naredba o zabrani štovanja božice.
Ako povjerujemo Bibliji kakvu danas poznajemo, Ašera je bila plod mašte naroda oko Hebreja, ali arheološki dokazi upućuju na to da su ju Izraelci iskreno štovali, što je smetalo proroku Jeremiji:

„Djeca kupę drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače ‘Kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me (Jahvu) pogrde.“


Žene su bile aktivno uključene
u štovanje Ašere, što je
Jeremija oštro osudio.

Tijekom vladavine Roboama, sina Salomona i Naame, u Judeji se Ašera štovala na „svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. Bilo je čak posvećenih bludnica u zemlji.“
Faraon Šišak (najvjerojatnije Šošenk I.) navalio je na Jeruzalem:

„Opljačka sve blago iz doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon.“

Svećenici su to protumačili kao Jahvinu kaznu zbog štovanja Ašere, ali je u stvarnosti Roboam vjerojatno smatrao da čini dobro podižući Ašeri svetišta.

Kraljevi Asa, Jošafat, Ezekija i Jošija bili su neskloni Ašeri:

„Uklonio je (Asa) tuđinske žrtvenike i uzvišice, polomio stupove i razbio ašere.“

„Njegovo se (Jošafatovo) srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje.“

„On (Ezekija) je uklonio uzvišice, srušio je stupove, sasjekao je ašere i razbio zmiju od mjedi koju bijaše načinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili žrtve. Zvali su je Nehuštan.“

„Kralj (Jošija) je zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji, svećenicima drugog reda i čuvarima hramskog praga da iz svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu načinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku.“

Francesca Stavrakopoulou i Judith M. Hadley,
čije je najpoznatije djelo
Kult Ašere u drevnom Izraelu i Judeji: dokaz za božicu Hebreja

Asa nije tolerirao ni štovanje Ašere u svojoj obitelji:

„Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaše načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu.“

„I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku Kidronu.“

Maaka je bila kći Abšaloma i majka Asina oca Abijama.

Ezekijin je sin Manaše, za razliku od oca, bio vjeran Ašeri:

„Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, načinio ašere kako bijaše učinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj.“

Proroci Izaija i Mihej kudili su svoj narod zbog štovanja božice:

„Nek’ se više ne dižu ašere i sunčani stupovi!“ (Iz 27,9)

„Iskorijenit ću ašere iz tebe i razorit ću tvoje gradove.“ (Mih 5,13)

Već je spomenuto kako je Jeremija bio protiv Ašere. Pokušao je nametnuti Jahvin kult, ali nije uspio:

„I tada svi muškarci koji su znali da im žene kâdę tuđim bogovima, i sve nazočne žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: ʻRiječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; naprotiv, i dalje ćemo se držati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća. Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od mača i gladi pogibali.’ A žene rekoše: ʻKad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa pečemo kolače u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?’“

Na kraju je Jeremija zaprijetio Izraelcima proroštvom:
„‘A ovo neka vam bude znamenje’ – riječ je Jahvina – ‘da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.’ Ovako govori Jahve: ‘Gle, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.’“

Arheolozi su diljem Izraela našli kipiće žena velikih grudiju. To bi mogli biti prikazi Ašere.
Na mjestu zvanom Kuntillet Ajrud pronađeni su natpisi koji spominju Jahvu i Ašeru zajedno:

Jahve Samarijski i njegova Ašera“

„Jahve Temanski i njegova Ašera“

U knjizi Bogovi, božice i prikazi Boga Othmar Keel i Christoph Uehlinger zaključuju da je moguće je da je Jahve imao hram u Samariji i bio povezan s edomskim bogom Kausom.
Najpoznatiji natpis koji spominje božanstva Jahvu i Ašeru zajedno – onaj oko kojega je prašinu digla i sama Stavrakopoulou – glasi:

Berakhti etkhem l’YHVH Shomron ul’Asherato.
„Blagoslivljam te u ime Jahve Samarijskog i (njegove) Ašere.“

Natpis se nalazi na komadu keramike, a na njemu je i neobičan prikaz dvojice muškaraca s uvećanim spolnim organima, kao i prikaz krave i lika koji sjedi na stolcu i svira.

Drevni Izrael zasigurno nije bio matrijarhalno društvo, ali prisutnost božice u panteonu mogla je umanjiti moguću mizoginiju i ublažiti vjerovanje da je božanstvo moguće vidjeti samo u muškarcu. Brisanje Ašere je otvorilo vrata ponižavanju žena jer su one imale veliku ulogu u kultu božice.

Sama prisutnost ženskog božanstva ne znači nužno jednakost žena i muškaraca, ali Ašera i Jahve kao božanski nebeski par imaju mnogo više smisla u istini mitologije od jednog boga koji nije ni žensko ni muško, ali se o njemu neprestano govori kao o muškarcu, koji kasnije dobiva i sina.
Da se u Otkrivenju ne spominje „Žena odjevena suncem, (kojoj je) mjesec... pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“, možda bi i rimokatoličanstvo ostalo bez nebeske majke – ovako je ona i dalje štovana u liku Isusove majke Marije.


Ovaj kipić prikazuje Ela, oca i kralja bogova. Među njegovom djecom su i Baal i Jahve.


1 Ašera, Encyclopćdia Britannica
2 Sarah Iles Johnston, Religions of the Ancient World: A Guide
3 Raphael Patai, The Goddess Asherah. Kraljevo ime znači „Ašerin sluga“.
4 Jean-Pierre Thiollet, Je m'appelle Byblos

Valentino Križanić