Je li postojao čudesni Isus Krist Nazarećanin? Biblijski Isus je bio sasvim sporedni propovjednik kojega su kršćanski poklonici kasnije iskovali u zvijezde i od njega načinili božanstvo, iako je bio samo čovjek.

Ortodoksna ideja tvrdi da je Isus jedini Sin Božji – Bog sam u ljudskom obličju – i da je stvoritelj nebrojenih milijuna sunaca i svjetova koji se prostiru beskrajem univerzuma.

POGANSKI DOKAZI

Kornelije Tacit

U svojim Analima, on opisuje kako je Neron okrivljavao kršćane za požar u Rimu 64.:

“Ali nikakvo ljudsko sredstvo, ni careva darežljivost, ni pomirni obredi, ne zatomiše javno govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane dakle nakraj tim glasovima, podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili omraženi sa svojih gadosti, a koje prosti narod nazivaše kršćanima. Ime im to dolazi od Krista, koji, za Tiberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata.”

Progoni koji su nastali nakon požara Rima, ticali su se Židova, kojima je nametnut težak porez, diljem carstva, radi obnove grada. Nije niti čudo da su se bunili i trpjeli teške progone. Nema uopće nekog drugog povijesnog dokaza da je Neron progonio kršćane.

Gaj Svetonije Trankvil

Ovaj je napisao:
“On (Klaudije) izagna Židove iz Rima koji podigoše veliku bunu na poticaj Chresta.”
(“Judaeos, impulsore Chresto, assidue tumultuantes (Claudius) Roma expulit.”)

Židovi su se sukobljavali, podigla se prašina pa ih je car istjerao iz grada. Čini se da niti Gaju Svetoniju nije baš jasna uloga buntovnika Chresta. Je li to bio Isus? Tvrditi da se radilo o masi kršćana u Rimu 54. god. je naprosto besmislica. Tek početkom drugog stoljeća oni se identificiraju po ovom ili onom svome vođi. (Uočite da Svetonije ne povezuje progone kršćana zbog vatre koja je poharala Rim.)

Plinije Mlađi

Oko 112., u prepisci između cara Trajana i provincijskog guvernera Pontusa/Bitinija, Plinije Mlađi spominje kršćane prvi put. Plinije izvještava svog imperatora:
“Kršćani... tvrdili su, međutim, da je sva njihova krivnja ili zabluda u tome što su se određenih dana sakupljali prije zore i slaveći Krista kao Boga i obvezivali se zakletvom da neće činiti prestupe, da će se uzdržavati od krađa, grabeži, preljuba itd.”

Plinije je vodio procese protiv kršćana, ne zbog njihove vjere, već stoga jer je sumnjao da imaju zabranjena i opasna politička udruživanja.
On nastavlja:
“Prema tome, prosudio sam da je nužno doći do istine mučenjem dviju ropkinja koje su nazvali đakonesama. Ali otkrio sam da nema ništa u tome osim izopačenog, naglašenog praznovjerja.” Neki od uhićenih su odali dužnu počast imperatorovim slikama i državnim bogovima i prokleli Isusa. Ali Plinije nije bio načisto kako postupiti s mnogima drugima, što je opisao kao rasprostranjena “zaraza”, pa traži savjet od Trajana. Trajanov slavni odgovor je bio: “Ne treba ih tražiti; ako su predani sudu i proglašeni krivima, treba ih kazniti, uz uvjet, da tko god porekne da je kršćanin i to dokaže — odajući počast našim bogovima — čak i ako je pod sumnjom iz prošlosti, treba dobiti oprost jer se pokajao.”

Celzo

Celzo je kao filozof osporavao kršćansku vjeru u djelu iz 178. god. i napisao:
“Kao što vi tvrdite, bio je sitan rastom, neugledan vanjštinom, nije imao plemenitosti.”

Celzo nam je iz prve ruke o ranim kršćanima posvjedočio ovo:
“Kršćani, nepotrebno je ponavljati, krajnje preziru jedni druge. Kleveću se neprestano na najgore moguće načine i nikako se ne mogu dogovoriti ni oko čega u svojim učenjima. Svaka njihova sekta zastupa svoje odvojeno učenje, puni glave svojih pripadnika vlastitim prijevarnim besmislicama, i proizvodi savršene ovce od onih koje pridobije za sebe.”

S druge strane, sljedeći odlomak nam svjedoči o Celzu kao etičnom čovjeku i njegovoj vjerskoj toleranciji:
“Neka nitko ne misli da predlažem prisiljavanje kršćana na odricanje od svoje vjere i obmanjivanje vlasti prividnom vjerom i lažnim odstupanjem. Ljudi prožeti uzvišenom mišlju i težnjom da se približe Bogu s kojim se osjećaju srodni, dostojni su poštovanja.”

ŽIDOVSKI IZVORI

Josip Flavije

Rođen je 37. Njegov otac je bio svećenik. Živio je u Jeruzalemu u vrijeme Poncija Pilata. Flavije, potomak Makabejaca s majčine strane, ali i rimski građanin, u svojim golemim djelima piše o Isusu na dva mala mjesta: “U to vrijeme živio je Isus, mudar čovjek, ako ga se uopće može i nazvati čovjekom. Činio je neobična djela i bio je učitelj ljudi, koji su s radošću prihvaćali istinu. Mnoge Židove i pogane privukao je k sebi. On je bio Mesija. A kada ga je na optužbu naših najpoznatijih ljudi Pilat osudio na smrt, nisu ga napustili oni koji su ga od ranije ljubili. On im se naime trećega dana ukazao kao živ, kao što su božji proroci o njemu prorekli i mnoge druge začuđujuće stvari. Još do danas nije nestala zajednica onih, koji su po njemu dobili ime kršćani.”

Drugo Josipovo spominjanje Isusa kao Krista je u odlomku o svećeniku Ananu:
“Zato je (svećenik Anan) sazvao Veliko vijeće i pred njega izveo brata Isusova, koji je nazvan Kristom, Jakova, kao i još neke druge koje je optužio za kršenje Zakona i dao ga odvesti na kamenovanje.”

Flavije spominje razne pretendente na ulogu Mesije:

*Menahem, sin Jude Galilejca
Ušao je u Jeruzalem odjeven kao kralj, svađao se s visokim svećenikom i ušao u Hram.

*Šimun, sin Giore
Njegovi novčići su imali natpis "Otkupljenje Siona". Nosio je kraljevsku odoru u Hramu.

Josip Flavije spominje mnoge Isuse (čak 19!), npr:
Isus, sin Sapfije, osnivač revolucionarne grupe pomoraca; drugi je Isus vođa grupe bandita čiji su se pripadnici razbježali kada je uhićen; Isus koji je 7 godina obilazio Jeruzalemom i vikao: “Jao, jao tebi Jeruzaleme!”; pretučen mnogo puta, ali se nije odupirao; konačno je poginuo od kamena tijekom opsade Jeruzalema. Spominje ludorije i drugih samoproglašenih Mesija, uključujući Judu Galilejca, Teudu Čarobnjaka, i neimenovanog Egipćanina Židova. Piše i o Ivanu Krstitelju.

Aleksander Andrejevič Ivanov: Pojavljivanje Krista među ljudima

Talmud

Talmud spominje neke Isuse.
Prema talmudskom predanju, Isusova majka je bila siromašna djevojka koju je muž tesar otjerao zbog preljuba s rimskim vojnikom Panterom. Napuštena od muža i prezrena od društva, Marija je rodila Isusa. Zbog bijede i siromaštva Isus je otišao u Egipat, gdje je izučio magiju. Uvjeren u svoje vještine, vratio se u rodnu Palestinu i predstavljao sebe bogom. Nakon što je okupio brojne učenike i stekao veliku popularnost, osuđen je i pogubljen uoči praznika Pashe.

Mara bar Serapion

On iz zatvora piše sinu da ga ohrabri, potiče ga da slijedi mudrost, ističući da progonitelje mudrih ljudi prije ili kasnije snađe nesreća. Kao primjer navodi Sokrata, Pitagoru i mudroga kralja kojega su Židovi ubili.

EVANĐELJA

Rana kršćanska literatura imala je čak 8 načina kako poredati evanđelja. Današnji poredak (Matej, Marko, Luka, Ivan) smatra se pogrešnim — većina se slaže da je prvo nastalo Markovo jer su Luka i Matej obilno prepisivali od njega, nešto proširivali, a nešto skraćivali, najčešće uljepšavali.

Valentino Križanić